Sirup agave je potpuno prirodni zaslađivač biljnog porekla, proizveden iz biljke agave rodom iz Meksika. Agavin nektar najčešće koriste ljudi koji imaju dijabetes, pokušavajući na taj način da održe stabilan nivo šećera u krvi.
Nektar agave proizvodi se zagrevanjem ili hidrolizovanjem soka biljke agave. Prilikom izrade sirovih verzija nektara, toplota je niža i sporija nego kod prerade običnog nektara ili sirupa.
Agava ima nekoliko različitih sorti. Plava agava podleže procesu fermentacije i koristi se za pravljenje tekile, dok komercijalni oblik nektara agave se pravi od ekstrakata biljke Agave salmiana i obrađuje se enzimima koji potiču iz kvasnice (Aspergillus niger). Ovaj zaslađivač je od strane FDA prepoznatim kao „opšte siguran”.
Glikemijski indeks
Negatar agave je postao popularan zahvaljujući niskom glikemijskog indeksa (GI) u poređenju s drugim zaslađivačima. Agava sirup GI ima od 20 do 30, u odnosu na stoni šećer sa 60-65.
Niži GI znači da hrana treba da podiže šećer u krvi sporijim tempom, a smatra se da je to bolji izbor za ljude koji pokušavaju da kontrolišu šećer u krvi. Međutim, sada je dobro poznato da vrednost glikemijskog indeksa dovodi u zabludu jer sistem rangiranja ne uzima u obzir zdravu hranu ili količinu pojedene hrane (na primer sladoled i čokolada imaju niži GI od ananasa i lubenice). Dakle, kada biramo namirnice, ne može nam samo Gi biti odrednica šta treba da jedemo da bi šećer bio stabilan u krvi.
Jedna kašika nektara agave sadrži 20 kalorija, 5 grama ugljenih hidrata i 4,7 grama šećera, od čega 90 procenata potiče iz fruktoze! Za poređenje, jedna kafena kašika stolnog šećera sadrži 16 kalorija, 4 grama ugljenih hidrata i 4 grama šećera, od kojih 50 procenata potiče iz fruktoze. Važno je naglasiti da se fruktoza metaboliše direktno u jetri, umesto u krvotoku (kao glukoza).
Agava sadrži čak više fruktoze nego kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze.
Evo još nekoliko namirnica koje sadrže fruktozu
Negatar Agave 90%
Visoko fruktozni kukuruzni sirup 55%
Stoni šećer 50%
Sveže, voće 5 do 6%

Fruktoza ili voćni šećer
Fruktoza je jednostavan šećer (monosaharid) koji se prirodno nalazi u voću i povrću. Poznato je da ima nizak glikemijski indeks. Međutim, kada je fruktoza visoko prerađena, da bi stvorila zaslađivače poput kukuruznog sirupa sa visokim sadržajem fruktoze i nektar agave, to može postati problematično ako se konzumira u prevelikim količinama.
Razlog zbog kojeg kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze ima toliko lošu reputaciju je taj što se metaboliše drugačije od glukoze. Fruktoza se metaboliše u jetri, a kada je jetra preopterećena fruktozom, sav višak fruktoze pretvara se direktno u masti. Neki od masti mogu biti zarobljeni u jetri, doprinoseći stanju zvanom masna jetra.
Velike količine kukuruznog sirupa sa visokim sadržajem fruktoze povezane su sa hroničnim bolestima kao što su bezalkoholna bolest masne jetre, otpornost na insulin, metabolički sindrom, gojaznost i dijabetes tipa 2.
Neki istraživači veruju da je lako jesti previše fruktoze jer izgleda da zaobilazi signale sitosti. To može dovesti do povećanja telesne težine i razvoja insulinske rezistencije (što može dovesti do povećanja šećera u krvi i predstavlja faktor rizika za dijabetes tipa 2).
Budite oprezni
Iako fruktoza možda ne podiže šećer u krvi tako brzo kao glukoza, povećan unos fruktoze može povisiti trigliceride, vrstu masti u vašoj krvi koja je povezana sa povećanim rizikom od dijabetesa, metaboličkog sindroma i srčanih bolesti.
Stoga, ako već imate visoke trigliceride ili druge rizike od srčanih bolesti (što čine mnogi ljudi sa dijabetesom tipa 2), pametno je odabrati drugačiji zaslađivač od nektarine agave na bazi fruktoze. Takođe, ako pokušavate da izbegnete kukuruzni sirup sa visokim sadržajem fruktoze, možda ćete želeti da izbegnete i sirup agave jer je to gotovo 100% fruktoza.
Bolje opcije prirodnih zaslađivača sa glikemijskim indeksom od 0-7 su stevija, xilotol i eritritol.